Autori polaze od teze da u radu i stvaralaštvu leži smisao kao i opstanak života.

Poslije ovog prvog i ključnog poglavlja slijedi narednih devet. U drugom je poglavlju ključna rečenica da poslodavca ima na izbor radnika. Naslov trećeg poglavlja je Pravni aspekti upravljanja radnicima. Ovom dijelu, što je i razumljivo, posvećena je posebna pažnja. Kroz iduće naslove i podnaslove, istaknuto je da u čovjeku, zapletenom u svijet množina i raznovrsnosti, uvijek živi težnja za prodiranjem u nepoznato. Jedan pravac toga prodiranja je uvjerenje u svemoć ljudskog razuma koji treba sebi stvoriti bolju budućnost od umiranja ribe izvučene na suhu zemlju. Drugi pravac je teistički orijentiran: uvjerenje u sveprisutnost jednog Boga koji je to tako uredio, i u nagradu na drugom svijetu.

Četvrti i peti dio ovog rada razmatraju profesionalni razvoj. Odabiranje i raspoređivanje ljudi na određene poslove, nezamislivo je bez prethodnog poznavanja bar osnovnih zahtjeva rada na njima. Zato organizacija mora prije nego što se pristupi popunjavanju nekog radnog mjesta utvrditi detaljne uvjete koje kandidat za radno mjesto mora ispunjavati. Autori podvlače da je mnogo čimbenika o kojima ovisi razvoj ljudskih resursa. Prije ili najkasnije u trenutku sklapanja prvog ugovora o radu i zasnivanju radnog odnosa - u okviru zanimanja za koje se određena osoba školovala - ona donosi odluku o svojoj karijeri, odnosno profesionalnom razvoju.

Pravni okvir poticanja uspjeha u radu čini šesti dio rada. Navodi se tu da izradom odgovarajućeg pravilnika svaki poslodavac može jednostavno utvrditi pravni okvir vrednovanja obavljenog rada radnika.

Sustav napredovanja čini sedmi dio. Navodi se da svaki poslodavac, u cilju motiviranja radnika, treba osmisliti sustav napredovanja.

Prestanak radnog odnosa tema je osmog dijela rada. U središtu ovog dijela je – otkaz. Deveti dio ovog rada razmatra upravljanje ljudskim potencijalima. Počevši od uvodnih pojmova, autori objašnjavaju osnovne poslovne funkcije u organizacijama koje djeluju u poslovnim okruženjima.

Slijedi klasifikacija poslovnih funkcija razvoja i korištenja ljudskih potencijala, od oblikovanja poslova i radnih mjesta, planiranja ljudskih potencijala, pribavljanja, odabira i uvođenja u rad uposlenika, do praćenja i motiviranja. Razvoj ljudskih potencijala temelji se na obrazovanju i osposobljavanju uz rad. Mišljenje da intelektualni i tehnički doseg stečen tijekom mladosti može poslužiti tijekom cijelog života i da će biti dovoljnim za cijeli ljudski vijek, poljuljano je već u drugoj polovici 20. stoljeća, a u 21. stoljeću je konačno srušeno.

Čovjek uči dok je živ – kaže narodna poslovica. Ipak, čovjek je do današnjeg vremena, u pravilu, učio dok je mlad, a obrazovna institucija gdje je učio - bila je škola. No, sustavno obrazovanje odraslih koje u začetku naziremo u periodu Francuske revolucije i kroz radnički pokret u Engleskoj - počinje u punom smislu riječi, razvija se poslije Drugog svjetskog rata. U mnogim zemljama obrazovanje odraslih dobilo je naziv – drugi obrazovni put. To su u početku bili kraći oblici rada s točno određenim ciljem. Sve brže zastarijevanje znanja, promjene tehnologije, promjene u zanimanjima dovele su do čitavog niza novih obrazovnih oblika. Stjecanje zvanja izvan školskih klupa i u zreloj dobi, dokvalifikacija, prekvalifikacija - praćena je diversifikacijom institucija za obrazovanje odraslih. Traže se i iznalaze modaliteti za prilagođavanje i uvođenje odraslih u svijet obrazovanja. Andragogija (Adult Education, education des adultes, Erwachsenenapedagogik) stvara čitav sustav andragoških disciplina. Ova inicijativa da se izvan redovnog školovanja, pa čak i izvan uobičajenih školskih institucija, obrazuje i stručno usavršava - odgovara dubokoj potrebi vremena za sve većim brojem sve boljih stručnjaka.

Iskoristiti dakle ambicije i marljivost pojedinaca i usmjeriti ih u tok suvremene transformacije cjelokupnog nacionalnog života, sve više postaje moto suvremenih država. Od ovakvih shvaćanja do općeg imperativa suvremene civilizacije da obrazovanje obuhvati čitavo društvo i cijeli životni put pojedinca, bio je samo korak. Kad je on napravljen, ušli smo u epohu permanentnog obrazovanja. Prvi i drugi obrazovni put, obrazovanja mladih i odraslih, školske i izvanškolske obrazovne institucije - stapaju se u jedan jedinstveni kontinuiran i permanentan proces. Najbolja mogućnost koja se nudi u njegovom okviru je smanjivanje ciklusa obrazovanja, ono što se danas zove povratno (rekurentno) obrazovanje.

Činjenica da se sustavno tijekom cijelog ljudskog vijeka mora učiti otvorila je novo razdoblje u povijesti obrazovanja - period permanentnog odnosno cjeloživotnog obrazovanja.